Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.
3
Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.
4
Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.
5
Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.
6
Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.
7
TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.
8
Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.
9
Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.
10
Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini,
11
onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju?
12
Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio!
13
Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.
14
Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.
15
Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?
16
Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,
17
gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?
18
I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može?
19
Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi.
20
Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše;
21
staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.
22
Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;
23
ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.
24
Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?
25
Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno!
26
Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;
27
ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;
28
izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.
29
Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?
30
Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato?
31
Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća.
32
Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio;
33
on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša.
34
Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;
35
zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju.
36
On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.
37
On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.
38
Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.
